Blagodat mjehurića i okusa
Približavanjem kazaljki sata prema ponoći većina ljudi punit će svoje čaše nekim pićem u cilju zdravice da sretno završe tekuću godinu ili da im 2016. donese nešto bolje u njihove živote. Neki će to učiniti sokom, vinom ili nekim od brojnih alkoholnih pića, ali najveći dio će to učiniti sa šampanjcem. Šampanjac je pjenušavo vino koje je najčešći sudionik različitih proslava i vjenčanja zahvaljujući svom okusu i prisutnosti mjehurića. Kao mjesto porijekla navodi se francuska pokrajina Champagne, koja je tijekom povijesti uspjela preživjeti brojne napadače i očuvati svoje nasade vinove loze. Tijekom povijesti, šampanjac se često povezuje sa sajmovima tkanine koji su postali mjesto usluživanja tog pića. Najzaslužnijim za proizvodnju šampanjca smatra se benediktinski svećenik Dom Perignon koji se zaslužan za razvoj nekoliko tehnika koje su se pokazale učinkovite u njegovoj proizvodnji. Ono što šampanjac čini jedinstvenim su upravo mjehurići koji se dobivaju, u svijetu vinarstava poznatom, Mèthode Champenoise i najčešće se proizvodi od mješavine sorti grožđa poput Chardonnay, Pinot Noir i Pinot Meunier. Najčešće se poslužuje kao aperitiv, zatim u sklopu predjela ili kao odličan dodatak uz sushi i, naravno, nakon obroka.
Zanimljivo je da je na zahtjev Francuske šampanjac zaštićen posebnim međunarodnim ugovorom poslije prvog svjetskog rata prema kojem ovaj naziv može nositi samo prirodno pjenušavo vino proizvedeno u pokrajini Šampanji u Francuskoj. Pjenušava vina koja su proizvedena u drugim zemljama ne mogu nositi ovaj naziv te se tako u Njemačkoj prirodno pjenušavo vino naziva “Sekt”, u Italiji – “Asti spumante”, a u Rusiji “Sovetskoe šampanjskoe”.
Njegovu slavu potvrđuje i cijena koja se može popeti do vrtoglavih 2 milijuna dolara.