Kiselo zelje tradicionalno je jelo prehrane istočne Europe.
Kiselo zelje nastalo je iz potrebe za konzerviranjem povrća (zelja) tijekom zimskih mjeseci. Kiselo zelje nastaje procesom fermentacije koja započinje nakon što se svježe zelje pomiješa sa soli i pritisne kako bi pustilo sok i potaklo proces fermentacije (kiseljenja). To pritiskanje zelje tradicionalno se radilo „gaženjem“ što predstavlja pravi ritual u pripremi kiselog zelja. Fermentacijom nastaju mikroorganizmi (bakterije kiselog vrenja) među kojima su i laktobacili koji pripadaju u tzv. grupu prijateljskih bakterija, koji normalno žive u našem probavnom sustavu i promoviraju zdravlje crijeva.
Kiselo zelje, ako ostaje nekuhano sadrži i značajnu količinu živih laktobacila koje tada unosimo u svoj organizam gdje pozitivno djeluju na zdravlje naših crijeva.
Kiselo zelje dobar je izvor vitamina C čiji unos je smanjen tijekom zimskog perioda radi smanjenog unosa svježeg voća i povraća.
Da bismo imali dobrobiti od kiselog zelja kroz unos vitamina C i laktobacila, kiselo zelje treba jesti svježe ili ga kratko kuhati. U našim kuhinjama kiselo zelje često se iskuhava zajedno sa kostima i mesom čim se uništavaju korisne bakterije kao i vitamin C u njemu.